Bura

20 studeni 2020

Posvećeno mojoj mami :(

20.11.2020
Zapuhala je prva prava bura. Ulazim u tvoju praznu sobu, gledam nova vrata i plačem. Sjetio sam se koliko si godina trpila kada je bura tukla, koliko noćiju nisi spavala jer je u sobi bilo ledeno, a rolete su udarale kao lude. Bura je zavijala i činilo se kao da noć traje beskrajno. I godinama smo planirali da promijenimo vrata i evo sada su vrata nova, a tebe više nema. Ne znam što bi dao da to mogu promijeniti, ali ne mogu. A onda sam se sjetio da više nema tebe da s tobom kitim bor, da nema tvoje štrudle, da nema dočeka Nove godine.
Jadna li je ova 2020 godina.

Jadna i tužna....

Nikada ne uvjeravajte druge u ono što vi sami osjećate

30 listopad 2020

Nitko na kugli ovoj lijepoj, maloj i plavoj, nitko ne može niti pojmiti niti zamisliti ( pa čak niti na približan način) ono što vi mislite, ono o čemu vi razmišljate ono što osjećate. Nitko. I koliko se god trudili da objasnite ono što osjećate/razmišljate i zamišljate, vrlo vjerojatno ćete se samo i još više ukopati u blato. I onda ide u nedogled.
Situacija u mom životu, tragična, i nagla me natjerala da ovo osvjestim i eto napišem. Ponadao sam se da bi me moji prijatelji mogli razumjeti kada sam im pokušao objasniti što osjećam no naišao sam na par linija odbrane. Ili su me osudili jer vjerojatno ne žele/ne mogu niti zamisliti što bi oni osjećali u takvim situacijama, ( boje se okoline možda) Ili su se pretvoriti trenutačno u vrhunske psihijatre koji su popili svu pamet ovog svijeta pročitavši jedan članak slične tematike na nekon od online portala.
I onda shvatiš da je zaludu iti pokušati pokazati, prenijeti, prepričati, ono što sam osjećaš.
Pada u vodu
I ostaje u tvojim mislima.
Možda je tako i najbolje, jer zaparavo mislima i jest mjesto tamo gdje nastaju, nigdje drugdje.

Život je samo jedan

26 rujan 2020

Svaka promjena u životu je teška, ljudi nevjerojatno lako upadnu u kolotečinu. A kada vas opali kakva životna pljuska kojih na svu sreću nema previše, e onda je to da malo stanete i razmislite. E pa ja stao i razmislio. Reći ću Vam samo da je čovjek izuzetno otporna beštija i da je svašta može slomiti, ali nekako se uvijek izdigne iz pepela. I ono što je mislio da nikada neće raditi, to napravi. Da prilagodba i želja za životom idu dalje, nose čovjeka, čovjek nosi život, a život čovjeka i u toj simbiozi i jedan i drugi stare zajedno. S tim, što već znamo da život na kraju uvijek dobije, a mi uvijek izgubimo.
No što je tu je: život ide dalje ( a i mi sa njim).

U Novu godinu sa novim odlukama

04 siječanj 2019

Eto i 2019-ta je započela. Svi smo svima poželjeli najbolje što se poželjeti može. U ovoj godini, mene čeka novi posao, ali očigledno kao i svake godine prilika da radim na sebi, a ne sumnjam da će me život svakako "razbacati" Neće mi biti dosadno. Nadam se pravoj ljubavi, to je ono što sebi i istinski želim. Lijepo je biti sam, ali dosta je i te samoće :)
Živi i veseli bili!

Kraj ljubavi

08 kolovoz 2018

Osobno , kada se dogodi taj trenutak, tada me, pogodi ona standardna misao, više je nikada neću gledati tim očima, više se nikada nećemo grliti, maziti, nikada nećemo imati isti odnos kao i prije. To je ono što prvo shvatim, a ono što drugo shvatim je isto tako standardno ( barem u mom životu) a to je činjenica, da i opet , i ovaj put nije bilo istine. Svaki kraj ljubavi je označavala po jedna neistina ( da ne kažem laž) . I na početku sam se strašno bunio kontra toga, ali sam shvatio da je to daleko gore nego li borba sa vjetrenjačama. U borbi sa vjetrenjačama, se barem malo nadaš, da ćeš ipak i možda uspjeti. Ovdje se možeš nadati koliko god želiš, ali pravi razlog prekida nikada nećeš doznati.
I onda se sve svodi na to: zapravo, zašto se tako krije pravi prekid ljubavi. Zašto je tako teško izreći deset, pet suvislih riječi u kojima će ti netko sažeto, ali istinito reći, čuj: radi ovog i onog ne možemo više biti zajedno.
Znači li to da je cijela ljubav svog vremena postojanja bila lažna: da niti jedna sekunda nije bila istinita? Teško mogu povjerovati u to, jer u svakoj vezi mogu naći trenutke koji su mi se činili kao vječnosti i koji su u meni budili ogromnu energiju, dakle nisu bili lažni. No svakako se da zaključiti da je veći segment ljubavi bio lažan, samo nikada ne mogu shvatiti u kojem trenutku je laž počela bti jača od istine.
I da isto tako ne bude onog klasičnog mudrovanja: možemo li ostati prijatelji, pa ćemo vamo i tamo i ovo i ono. ( to mi još možda i najviše smeta). No isto tako shvatio sam da ženska strana nema baš nekih velikih problema sa tim: oni bi uzeli dio iz veze koji im odgovara, a jednostavno zaboravili sve one ostale riječi koje su izrekli dok su bili u vezi i koji se ticao osjećaja i svega ostalog.
I tako kraj ljubav i se dogodio opet, i opet nema pravog razloga, i opet sam na početku priče. I još jedan put se ova cijela priča potvrdila.
Preostaje li mi išta nego krenuti dalje, bogatiji za još jedno iskustvo.

<< Arhiva >>